Socijalni pedagog je
stručnjak koji se bavi prevencijom, detekcijom, dijagnosticiranjem, ranim intervencijama i tretmanom, procesuiranjem i brigom za djecu, mlade i odrasle osobe s rizikom za poremećaje ili s poremećajima u ponašanju, te njihovim socijalnim okruženjem.
Bavi se planiranjem i provedbom stručnog rada (individualnog i grupnog), odgojno-savjetodavnog rada, vaninstitucionalnog rada, te rada usmjerenog na životni prostor pojedinca.
Kod korisnika razvija različite vještine, npr. empatiju, odgovornost za vlastiti profesionalni razvoj, samopromatranje, interpersonalnu komunikaciju.
Surađuje s obitelji korisnika, s ostalim osobama u okruženju korisnika, s interdisciplinarnim timovima itd.
Bitno je prepoznati razliku između samo neposlušnog, nemirnog i „bezobraznog“ djeteta i djeteta kojemu treba posvetiti pažnju a ne ga kažnjavati.
Poremećaji u ponašanju dijele se na Eksternalizirane (AKTIVNE) i na Internalizirane poremećaje (PASIVNE). Od aktivnih poremećaja najčešće se javljaju: fizička i verbalna agresivnost, laganje, nametljivost, nediscipliniranost, pretjerano uzorno dijete i prkos. Pasivni poremećaji su dosta opasniji jer se ne moraju odmah vidjeti. U ova ponašanja su smješteni: anksioznost, depresivnost, bezvoljnost, rastresenost, povučenost, sramežljivost, plačljivost, plašljivost, nemarnost, potištenost i nezainteresiranost.
Uz biološke uzroke poput temperamenta, genetskih i biokemijskih poremećaja, kao vanjski utjecaj nastanka problema u ponašanju su najvećim dijelom roditelji, uz medije i vršnjake.